1. Tako Mi onih koji pušu snažno,*
2. i onih koji teret nose,*
3. i onih koji plove lahko,*
4. i onih koji naredbe sprovode -*
5. istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,
6. nagrada i kazna sigurno će biti!
7. Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,
8. vi govorite nejednako,*
9. od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.
10. Neka prokleti budu lažljivci
11. koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!
12. Oni pitaju: "Kada će Dan sudnji?"
13. Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!
14. "Iskusite kaznu svoju - to je ono što ste požurivali!"
15. Oni koji su se Allaha bojali - u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,
16. primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,
17. noću su malo spavali
18. i u praskazorje oprost od grijeha molili,
19. a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.
20. Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,
21. a i u vama samima - zar ne vidite? -
22. a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.
23. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!
24. Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim
25. kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!"
26. I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,*
27. i primače im ga: "Zar nećete da jedete?" - upita,
28. osjetivši od njih u duši zebnju. "Ne boj se!" - rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.
29. I pojavi se se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: "Zar ja, stara, nerotkinja?!"*
30. "Tako je odredio Gospodar tvoj" - rekoše oni - "On je Mudar i Sveznajući."

DŽUZ: 27.

31. "A šta vi hoćete, o izaslanici?" - upita Ibrahim.
32. "Poslani smo narodu grješnom" - rekoše -
33. "da sručimo na njih grumenje od ilovače,
34. svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."
35. I Mi iz njega vjernike izvedosmo -
36. a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo -
37. i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržive znak ostavismo.
38. I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,
39. a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud!"
40. I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.
41. I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra -
42. pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.
43. I o Semudu, kad mu bi rečeno: "Uživajte još izvjesno vrijeme!"
44. I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,
45. i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.
46. I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!
47. Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,
48. i Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj koji je prostro! -
49. i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!
50. "Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;
51. ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!"
52. I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!"
53. Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,
54. zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,
55. i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.
56. Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,
57. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,
58. opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!
59. A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,
60. jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!