                                                                           |
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- O čemu oni jedni druge pitaju?
- O vijesti velikoj,
- o kojoj oni različita mišljenja imaju.
- To nije dobro, oni će saznati sigurno!
- I još jednom, to nije dobro, oni će saznati sigurno!
- Zar Zemlju posteljom nismo učinili,
- i planine stupovima,
- i vas kao parove stvorili,
- i san vaš počinikom učinili,
- i noć pokrivačem dali,
- i dan za privređivanje odredili,
- i iznad vas sedam silnih sazdali,
- i svjetiljku plamteću postavili?
- Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo
- i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje,
- i bašče guste.
- Dan sudnji je, zaista, već određen,
- Dan kada će se u Rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,
- i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati,
- i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti.
- Džehennem će zasjeda postati,
- nasilnicima mjesto povratka -
- u kome će zauvijek ostati:
- u njemu svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,
- osim vrele vode i kapljevine,
- kazne prikladne.
- Oni nisu očekivali da će račun polagati
- i dokaze Naše su pretjerano poricali,
- a Mi smo sve pobrojali i zapisali -
- pa trpite, mučenje ćemo vam sve gorim učiniti.
- A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti:
- bašče i vinogradi,
- i djevojke mlade, godina istih,
- i pehari puni.
- Tamo prazne besjede i neistinu neće slušati,
- Gospodar tvoj će ih darom obilnim nagraditi,
- Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Milostivi, kome neće smjeti niko prvi riječ prozboriti
- na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu će reći.
- To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći.
- Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!"
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako Mi onih koji čupaju grubo,*
- i onih koji vade blago,*
- i onih koji plove brzo
- pa naređenja izvršavaju žurno
- i sređuju ono što nije sređeno...
- na Dan kada se Zemlja potresom zatrese,
- za kojim će slijediti sljedeći -
- srca toga dana biće uznemirena,
- a pogledi njihovi oboreni.
- Ovi pitaju: "Zar ćemo, zaista, biti opet ono što smo sada?
- Zar kad truhle kosti postanemo?",
- i još kažu: "E tada bismo mi bili izgubljeni!"
- A biće to samo povik jedan,
- i evo njih - na Zemlji.
- Da li je do tebe doprla vijest o Musau,
- kad ga je Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo,
- "Idi faraonu, on se osilio,
- i reci: ’Da li bi ti da se očistiš,
- da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš?’"
- I onda mu je najveće čudo pokazao,*
- ali je on porekao i nije poslušao,
- već se okrenuo i potrudio
- i sabrao* i povikao:
- "Ja sam gospodar vaš najveći!" - on je rekao,
- i Allah ga je i za ove i za one prijašnje riječi kaznio.
- To je pouka za onoga koji se bude Allaha bojao.
- A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao,
- svod njegov visoko digao i usavršio,
- noći njegove mračnim, a dane svjetlim učinio.
- Poslije toga je Zemlju poravnao,
- iz nje je vodu i pašnjake izveo,
- i planine nepomičnim učinio -
- na uživanje vama i stoci vašoj.
- A kada dođe nevolja najveća,
- Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio
- i kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao,
- onda će onome koji je obijestan bio
- i život na ovome svijetu više volio
- Džehennem prebivalište postati sigurno.
- A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao
- Džennet će boravište biti sigurno.
- Pitaju te o Smaku svijeta: "Kada će se dogoditi?"
- Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš,
- o njemu samo Gospodar tvoj zna.
- Tvoja opomena će koristiti samo onome koji ga se bude bojao,
- a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jedno večer ili jedno jutro njezino ostali.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- On* se namrštio i okrenuo
- zato što je slijepac njemu prišao,
- A šta ti znaš - možda on želi da se očisti,
- ili pouči pa da mu pouka bude od koristi.
- Onoga koji je bogat,
- ti njega savjetuješ,
- a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje;
- a onoga koji ti žureći prilazi
- i strah osjeća,
- ti se na njega ne osvrćeš,
- Ne čini tako! Oni su pouka -
- pa ko hoće, poučiće se -
- na listovima su cijenjenim
- uzvišenim, čistim,
- u rukama pisara*
- časnih, čestitih,
- Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan!
- Od čega ga On stvara?
- Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi,
- i Pravi put mu dostupnim učini,
- zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen,
- i poslije će ga, kada On bude htio, oživiti.
- Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio!
- Neka čovjek pogleda u hranu svoju;
- Mi obilno kišu prolivamo,
- zatim zemlju pukotinama rasijecamo
- i činimo da iz nje žito izrasta
- i grožđe i povrće,
- i masline i palme,
- i bašče guste,
- i voće i pića,
- na uživanje vama i stoci vašoj.
- A kada dođe glas zaglušujući -
- na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći
- i od majke svoje i od oca svoga
- i od druge svoje i od sinova svojih -
- toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti
- neka lica biće toga Dana blistava,
- nasmijana, radosna,
- a na nekim licima toga Dana biće prašina,
- tama će ih prekrivati,
- to će nevjernici - razvratnici biti.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Kada Sunce sjaj izgubi,
- i kada zvijezde popadaju,
- i kada se planine pokrenu,
- i kada steone kamile* bez pastira ostanu,
- i kada se divlje životinje saberu,
- i kada se mora vatrom napune,
- i kada se duše sa tijelima spare,
- i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana
- zbog kakve krivice je umorena,
- i kada se listovi razdijele,*
- i kada se nebo ukloni,
- i kada se Džehennem raspali,
- i kada se Džennet približi -
- svako će saznati ono što je pripremio,
- I kunem se zvijezdama - koje se skrivaju,
- koje se kreću i iz vida gube,
- i noći kad ona veo diže,
- i zorom kada diše -
- Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog,
- moćnog, od Gospodara svemira, cijenjenog,
- kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!
- A drug vaš nije lud:
- on ga je na obzorju jasnom vidio
- i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt
- i Kur’an nije prokletog šejtana govor,
- pa kuda onda idete?!
- Kur’an je samo pouka svjetovima,
- onome od vas koji hoće da je na Pravome putu,
- a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Kada se nebo rascijepi,
- i kada zvijezde popadaju
- i kada se mora jedna u druga uliju,
- i kada se grobovi ispreturaju,
- svako će saznati šta je pripremio, a šta je propustio
- O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit,
- koji te je stvorio - pa učinio da si skladan i da si uspravan -
- i kakav je htio lik ti dao?
- A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete,
- a nad vama bdiju čuvari,
- kod Nas cijenjeni pisari,
- koji znaju ono što radite.
- Čestiti će, sigurno, u Džennet,
- a grješnici, sigurno, u Džehennem,
- na Sudnjem danu u njemu će gorjeti
- i više iz njega neće izvedeni biti.
- A znaš li ti šta je Sudnji dan
- i još jednom: znaš li ti šta je Sudnji dan?
- Dan kada niko nikome neće moći nimalo pomoći, toga Dana će vlast jedino Allah imati.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Teško onima koji pri mjerenju zakidaju,
- koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju,
- a kada drugima mjere na litar ili na kantar - zakidaju.
- Kako ne pomisle da će oživljeni biti
- na Dan veliki,
- na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!
- Uistinu! Knjiga grješnika je u Sidždžinu,
- a znaš li ti šta je Sidždžin?
- Knjiga ispisana!
- Teško toga dana onima koji su poricali -
- koji su onaj svijet poricali -
- a njega može poricati samo prijestupnik, grješnik,
- koji je, kada su mu ajeti naši kazivani, govorio: "Izmišljotine naroda drevnih!"
- A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova,
- uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zakonjeni biti,
- zatim će, sigurno, u oganj ući,
- pa će im se reći: "Eto, to je ono što ste poricali!"
- Uistinu! Knjiga čestitih je u Ilijjunu,
- a znaš li ti šta je Ilijjun?
- Knjiga ispisana! -
- nad njom bdiju oni Allahu bliski.
- Dobri će, zaista, u nasladama boraviti.
- sa divana gledati,
- na licima njihovim prepoznaćeš radost sretna života,
- daće im se pa će piće zapečaćeno piti,
- čiji će pečat mošus biti - i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati! -
- pomiješano sa vodom iz Tesnima* će biti,
- sa izvora iz kojeg će Allahu bliski piti.
- Grješnici se smiju onima koji vjeruju;
- kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju,
- a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se;
- kada ih vide, onda govore: "Ovi su, doista, zalutali!" -
- a oni nisu poslani da motre na njih.
- Danas će oni koji su vjerovali - nevjernicima se podsmijavati,
- sa divana će gledati.
- Zar će nevjernici biti drugačije kažnjeni nego prema onome kako su postupali!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Kada se nebo rascijepi
- i posluša Gospodara svoga - a ono će to dužno biti -
- i kada se Zemlja rastegne,
- i izbaci ono što je u njoj, i potpuno se isprazni,
- i posluša Gospodara svoga - a ona će to dužna biti -
- ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći:
- onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data
- lahko će račun položiti
- i svojima će se radostan vratiti;
- a onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data
- propast će prizivati
- i u ognju će gorjeti,
- jer je sa čeljadi svojom radostan bio
- i mislio da se nikada neće vratiti -
- a hoće! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!
- I kunem se rumenilom večernjim,
- i noći, i onim što ona tamom obavije,
- I Mjesecom punim,
- vi ćete, sigurno, na sve teže i teže prilike nailaziti!
- Pa šta im je, zašto neće da vjeruju,
SEDŽDA 
- i zašto, kada im se Kur’an čita, na tle licem ne padaju?!
- već, nevjernici, poriču,
- a Allah dobro zna šta oni u sebi kriju,
- zato im navijesti patnju neizdržljivu!
- Ali one koji budu vjerovali i dobra djela činili nagrada neprekidna će čekati.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi neba sazviježđima okićenog
- i Dana već određenog,
- i prisutnih, i onoga što će biti prisutno -
- prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,
- i vatrom i gorivom ih napunili,
- kada su oko nje sjedili
- i bili svjedoci onoga što su vjernici radili!
- A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali,
- čija je vlast i na nebesima i na Zemlji - a Allah je svemu Svjedok.
- One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali - čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju,
- a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći a to će veliki uspjeh biti.
- Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti!
- On iz ničega stvara, i ponovo će to učiniti;
- I on prašta, i pun je ljubavi,
- Gospodar svemira, Uzvišeni,
- On radi šta je Njemu volja.
- Da li je doprla do tebe vijest o vojskama,
- o faraonu i Semudu?
- Ali, ovi koji neće da vjeruju stalno poriču -
- a Allahu oni neće moći umaći:
- a ovo je Kur’an veličanstveni,
- na Ploči pomno čuvanoj.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi neba i Danice!
- A znaš li ti šta je Danica?
- Zvijezda blistava!
- Nema čovjeka nad kojim neko ne bdije.
- Nek čovjek pogleda od čega je stvoren!
- Stvoren je od tekućine koja se izbaci,
- koja između kičme i grudi izlazi,
- i On je, zaista, kadar da ga ponovo stvori
- onoga Dana kada budu ispitivane savjesti,
- kada čovjek ni snage ni branioca neće imati.
- I tako mi neba puna kiše
- i Zemlje koja se otvara kada rastinje nikne,
- Kur’an je, doista, govor koji rastavlja istinu od neistine,
- lakrdija nikakva on nije!
- Oni se služe spletkama,
- a Ja ih uništavam -
- zato nevjernicima još vremena dadni, još koji trenutak ih ostavi.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg,
- koji sve stvara i čini skladnim,
- i koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje,
- i koji čini da rastu pašnjaci,
- i potom čini da postanu suhi, potamnjeli.
- Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti
- osim onoga što će Allah htjeti - jer, On zna i ono što na javu iznosite i ono što tajite -
- i sve što je dobro Mi ćemo tebi dostupnim učiniti;
- zato poučavaj - pouka će već od koristi biti:
- dozvaće se onaj koji se Allaha boji,
- a izbjegavaće je onaj najgori,
- koji će u vatri velikoj gorjeti,
- pa u njoj neće ni umrijeti ni živjeti.
- Postići će šta želi onaj koji se očisti
- i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi!
- Ali, vi više život na ovom svijetu volite,
- a onaj svijet je bolji i vječan je.
- Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim,
- listovima Ibrahimovim i Musaovim.*
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji? -
- kada će se neka lica potištena,
- premorena, napaćena
- u vatri užarenoj pržiti,
- sa vrela uzavrelog piti,
- kada drugog jela osim trnja neće imati,
- koje neće ni ugojiti ni glad utoliti.
- Neka lica toga dana biće radosna,
- trudom svojim zadovoljna –
- u Džennetu izvanrednome,
- u kome prazne besjede neće slušati.
- U njemu su izvor-vode koje teku,
- u njemu su i divani skupocjeni,
- i pehari postavljeni,
- i jastuci poređani,
- i ćilimi rašireni.
- Pa zašto oni ne pogledaju kamile - kako su stvorene,
- i nebo - kako je uzdignuto,
- i planine - kako su postavljene,
- i Zemlju - kako je prostrta?!
- Ti poučavaj - tvoje je da poučavaš,
- ti vlast nad njima nemaš!
- A onoga koji glavu okreće i neće da vjeruje,
- njega će Allah najvećom mukom mučiti.
- Nama će se oni zaista vratiti
- i pred Nama će, doista, račun polagati!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi zore,
- i deset noći,*
- i parnih i neparnih,
- i noći kada nestaje -
- zar to pametnom zakletva nije...?
- Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
- sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima,
- kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo;
- i Semudom, koji je stijene u dolini klesao,
- i faraonom, koji je šatore imao -
- koji su na Zemlji zulum provodili
- i poroke na njoj umnožili,
- pa je Gospodar tvoj - bič patnje na njih spustio,
- jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.
- Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!"
- A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!"
- A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete,
- i da se puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate,
- a nasljedstvo pohlepno jedete*
- i bogatstvo pretjerano volite.
- A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi
- i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda,
- i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti - a na što mu je sjećanje?! -
- i reći: "Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!"
- Tog Dana niko neće kao On mučiti,
- i niko neće kao On u okove okivati!
- A ti, o dušo smirena,
- vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,
- pa uđi među robove Moje,
- i uđi u Džennet Moj!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Kunem se gradom ovim,*
- a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome,*
- i roditeljem i onim koga je rodio,
- Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
- Misli li on da mu niko ništa ne može?
- "Utrošio sam blago nebrojeno!" - reći će.
- Zar misli da ga niko vidio nije?
- Zar mu nismo dali oka dva
- i jezik i usne dvije,
- i dobro i zlo mu objasnili?
- Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? -
- A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? -
- roba ropstva osloboditi,
- ili, kad glad hara, nahraniti
- siroče bliska roda,
- ili uboga nevoljnika,
- a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;
- oni će biti - sretnici!
- A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti - nesretnici,
- iznad njih će vatra zatvorena biti.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako Mi Sunca i svjetla njegova,
- i Mjeseca kada ga prati,*
- i dana kada ga vidljivim učini,
- i noći kada ga zakloni,
- i neba i Onoga koji ga sazda,
- i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini,
- i duše i Onoga koji je stvori
- pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,
- uspjeće samo onaj ko je očisti,
- a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!
- Semud je zbog obijesti svoje poricao:
- kad se jedan nesretnik između njih podigao,
- Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!",
- ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio,
- i ne strahujući zbog toga od odgovornosti.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi noći kada tmine razastre,
- i dana kad svane,
- i Onoga koji muško i žensko stvara -
- vaš trud je, zaista, različit:
- onome koji udjeljuje i ne griješi
- i ono najljepše smatra istinitim -
- njemu ćemo Džennet pripremiti;
- a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim
- i ono najljepše smatra lažnim -
- njemu ćemo Džehennem pripremiti,
- i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.
- Mi smo dužni ukazati na Pravi put,
- i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet!
- Zato vas opominjem razbuktalom vatrom,
- u koju će ući samo nesretnik,
- onaj koji bude poricao i glavu okretao,
- a od nje će daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao,
- onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio,
- ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati,
- već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao,
- i on će, zbilja, zadovoljan biti!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi jutra
- i noći kada se utiša -
- Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!*
- Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,
- a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!
- Zar nisi siroče bio*, pa ti je On utočište pružio,
- i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio,
- i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?
- Zato siroče ne ucvili,
- a na prosjaka ne podvikni,
- i o blagodati Gospodara svoga kazuj!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili,
- i breme tvoje s tebe skinuli,
- koje je pleća tvoja tištilo,
- i spomen na tebe visoko uzdigli!
- Ta, zaista, s mukom je i last,
- zaista, s mukom je i last!
- A kad završiš, molitvi se predaj
- i samo se Gospodaru svome obraćaj!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi smokve i masline,
- i Sinajske gore,
- i grada ovog, bezbjednog -
- Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem,
- zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti,
- samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.
- Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet -
- zar Allah nije sudija najpravedniji?!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,*
- stvara čovjeka od ugruška!
- Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
- koji poučava peru,
- koji čovjeka poučava onome što ne zna.
- Uistinu, čovjek se uzobijesti
- čim se neovisnim osjeti,
- a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!
- Vidje li ti onoga koji brani*
- robu da molitvu obavi?
- Reci mi ako on misli da je na Pravome putu,
- ili ako traži da se kumirima moli,
- reci mi, ako on poriče i glavu okreće -
- zar on ne zna da Allah sve vidi?
- Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatićemo ga za kiku,
- kiku lažnu i grješnu,
- pa neka on pozove društvo svoje -
- Mi ćemo pozvati zebanije.*
SEDŽDA 
- Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr -*
- a šta ti misliš šta je Noć Kadr?
- Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci -
- meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,
- sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni;
- od Allaha Poslanik, koji čita listove čiste,
- u kojima su propisi ispravni.
- A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došao dokaz jasni,
- a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je - ispravna vjera.
- Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci biće, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno ostati; oni su najgora stvorenja.
- A oni koji vjeruju i čine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja,
- njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koji će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese
- i kada Zemlja izbaci terete svoje,
- i čovjek uzvikne: "Šta joj je?!" -
- toga Dana će ona vijesti svoje kazivati
- jer će joj Gospodar tvoj narediti.
- Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova;
- onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjeće ga,
- a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjeće ga.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi onih koji dahćući jure
- pa varnice vrcaju,
- i zorom napadaju,
- i dižu tada prašinu
- pa u njoj u gomilu upadaju -
- čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan
- i sam je on toga, doista, svjestan,
- i on je, zato što voli bogatstvo - radiša.
- A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima
- i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,
- Gospodar njihov toga Dana, sigurno, sve znati o njima.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Smak svijeta!
- Šta je Smak svijeta?
- i šta ti znaš o Smaku svijeta?
- Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani,
- a planine kao šarena vuna iščupana.
- Onaj u koga njegova djela budu teška -
- u ugodnu životu će živjeti,
- a onaj u koga njegova djela budu lahka -
- boravište će mu bezdan biti.
- A znaš li ti šta će to biti? -
- Vatra užarena!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete
- sve dok grobove ne naselite.
- A ne valja tako, saznaćete svakako!
- i još jednom, ne valja tako! Saznaćete sigurno!
- Ne valja tako, neka znate pouzdano,
- Džehennem ćete vidjeti jasno!
- I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!
- Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako mi vremena -
- čovjek, doista, gubi,
- samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Teško svakom klevetniku podrugljivcu,
- koji blago gomila i prebrojava ga,
- i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti!
- A ne valja tako! On će, sigurno, biti bačen u Džehennem!
- A znaš li ti šta je Džehennem?
- Vatra Allahova razbuktana,
- koja će do srca dopirati.
- Ona će iznad njih biti zatvorena,
- plamenim stupovima zasvođena.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!*
- Zar lukavstvo njihovo nije omeo
- i protiv njih jata ptica poslao,*
- koje su na njih grumenje od gline pečene bacale,
- pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Zbog navike Kurejšija,*
- navike njihove da zimi i ljeti putuju,
- neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju,
- koji ih gladne hrani i od straha brani.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?
- Pa to je onaj koji grubo odbija siroče,
- i koji da se nahrani siromah - ne podstiče.
- A teško onima koji, kada molitvu obavljaju,
- molitvu svoju kako treba ne izvršavaju,
- koji se samo pretvaraju
- i nikome ništa ni u naručje ne daju!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali,
- zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji,
- onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Reci: "O vi nevjernici,
- ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate,
- a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam;
- ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,
- a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam,
- vama - vaša vjera, a meni - moja!”
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu,
- i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze
- ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Neka propadne Ebu Leheb,* i propao je!
- neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,
- ući će on, sigurno, u vatru rasplamsalu,
- i žena njegova, koja spletkari;
- o vratu njenu biće uže od ličine usukane!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Reci: "On je Allah - Jedan!
- Allah je Utočište svakom!
- Nije rodio i rođen nije,
- i niko Mu ravan nije!"
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja
- od zla onoga što On stvara,
- i od zla mrkle noći kada razastre tmine,
- i od zla smutljivca kad smutnje sije,
- i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Reci: "Tražim zaštitu Gospodara ljudi,
- Vladara ljudi,
- Boga ljudi,
- od zla šejtana napasnika,
- koji zle misli unosi u srca ljudi -
- od džina i od ljudi!"
|
                                                                           |